Kockanje

  Nakon tri izgubljena dana, tri neprospavane noći, gubitka jednog "važnog" treninga došao je dan za poslasticu koju sam čuvao za početak godišnjeg i koja nikako da dođe na red. Poseban blok nije dolazio u obzir jer sam se u četvrtak jedva ustao, a kamo li otišao na jutarnje trčanje 10 km tempa. No za popodne sam odlučio zaigrati na rizičnu kartu: možda bar mogu trčati intevale 5 x 1200 m. Što se najgore može desiti? Mogu se ukočiti još više. Možda neću uopće moći trčati tako brzo. Ionako je vraški vruće, makar ću malo kružiti po stazi. Nema prometa, biciklista i turista možda niti ne bude ljudi na stadionu. Usprkos svemu bilo je dosta onih kojima nije dovoljno što se bez razloga znoje pa su dodali još jedan sitni razlog. Čim sam se počeo lagano zagrijavati znao sam da je karta već odigrana i samo je pitanje tko će na kraju izvući dobitak. Čudna je to boljka od koje ti nije dobro kad sjediš ili čak ležiš, a kad sam počeo intervale osim lagane krutosti u tom donjem dijelu leđa ništa se nije dešavalo. Nisam osjetio niti išijas u lijevoj strani iako sam kao po tko zna koji put krenuo prebrzo i prvi kilometar umjesto za 3:52 spustio na 3:46. Poslje sam malo korigirao zadnjih 200 m pa nije bila tako velika greška ali sve je na koncu u prosjeku bilo sekundu dvije brže, a to isto važi za pauze(300 m) koje nikako da otrčim sporije od dvije minute. Kao da mi se žurilo da odradim sve prije nego što se ponovo ukočim ili se vrati išijas. 
U životu se nisam toliko oznojio za samo sat vremena koliko je ukupno trajao trening. No nisam bio jedini ali meni bar nisu plivale ribe u tenisicama kao kod jednog mog kolege. Meni su čarape bile polu suhe, a njemu se prsti smežurali kao da se cijelo popodne kiselio u jakziju.
Presvukao sam se iako je bilo uzaludno i pripazio da ne ostavim trkačke gaće kao zadnji put. Do kuće nisam mogao skinuti osmjeh sa lica iako me strah bilo da žena ne pomisli da mi se negdje posrećilo sa strane. Ustvari i kao da je. Dobio sam ... što bi rekao sad već matori i debeli Arnold " I am back ...". 
Odmah ubacujem u petak Drenovicu umjesto odmora, u subotu "dužinu" 13 km sa kćerkom i ako se sve karte poslože u nedjelju 34 km prema planu.