subota, 1. travnja 2017.

Frank "Kilavi" i "marfijev zakon"

  Kad želim saznati u kakvoj sam formi prije utrke uvijek ponavljam te navodno jako važne treninge, a nakon njih znam još manje nego prije. Kao da i na to djeluje "marfijev zakon". Kad je mi je važno vrijeme, obično zaboravim uključiti sat. Iako nisam baš bio spreman i zapravo je malo prekasno za takav trening ipak sam odlučio odraditi "Frank's Killer tempo" trening da vidim jesam li ili nisam ... Bolje da sam se okanio ćorava posla. Ionako sam ćorav i na tom j..om satu ne vidim ništa ili skoro ništa. 
Prošle godine sam trčao sa Slavenom jer on nije bio baš u formi pred Ljubljanu pa je odlučio da mi pravi društvo. Bemti društvo, njemu je bilo "lako" ali meni su nožice drhtale ko prut kad sam stao. Deset kilometara sa glupavim cimanjem jedan krug 3:48/km, jedan 4:23/km. Tko tako trči? Prosjek je na kraju bio 4:05/km sa prosječnim pulsom od 156. Malo sporije nego mjesec dana prije na 10 km utrci Pulske X-ice kad sam trčao ravnomjerno nastojeći sačuvati se do finiša. Plan je tada naravno bio trčati brzi krug 3:52/km i spori 4:30/km(za maraton 3:10). Ovaj put sam reducirao sve za maraton na razini mog prvog. Znači 3:56/km i 4:35/km(za maraton 3:13). Dražen se javio da me prati ali nisam siguran dali je to bilo dobro za njega, a ni za mene. On je čitao prolaze na dvjesto, a ja sam "resetirao lap" na svakih 400 m. Sada vidim da mi je Garmin točno registrirao udaljenosti svaki krug, pa sam mogao slobodno i staviti "auto lap". No ja sam petljao po satu i pokušavao kibiti vrijeme nakon svakog kruga. Te velike brojke u sredini još nekako ali ukupnu kilometražu one sitne ... jok!
Onda me partner odjednom napustio nakon šest brzih intervala i to me potpuno izbacilo iz ravnoteže. Prvo sam zaboravio koliko sam napravio krugova. Onda sam se dosjetio da trebam samo pogledati kilometražu i odbiti onih 2,7 km zagrijavanja. No nakon dva kruga mi se učinilo kako kilometraža miruje. Stalno osam i nešto, a po mojoj pogrešnoj računici je trebala biti više. Računao sam da trebam trčati 10 brzih krugova, a zapravo trebam trčati 10 kilometara. Odnosno 13 brzih i 12 sporijih krugova! Po toj računici sa još dva i nešto kilometara zagrijavanja je trebalo biti 12 i nešto kilometara na kraju. To sam dobro računao, a ja tek na osam i ... dobro ne vidim koliko ali prvo je osam i točka. Drugi krug opet osam ... kruh te neće, pa ovaj kua od Garmina je stao! Kako magare stoji, a pokazuje mi dobro vrijeme na Lap reset? Totalno sam se zbunjozio i počeo petljati po tipkama. Greškom sam resetirao lap na 200 m i onda umjesto ponovo reset lap stisnuo stop na 400 m jer je opet uletio Dražen da me otprati još dva brza kruga. Zapravo je trebalo još 5 brzih krugova, odakle su sad samo dva. Odradio sam cijeli trening kilavo. Jedino je puls bio jebeno živahan iako ako se mene pita ili moje noge nije za to bilo nikakvog razloga. Nikakvog umora ili napetosti nije bilo, a jutros su noge bile svježe i odmorne kao da nisam trčao. Pretrčao sam 7,6 km ili 2,4 manje, u prosjeku za 4:11/km znači za 6 sekunda po kilometru sporije ali uz puls veći za 5 otkucaja(161)! Brze krugove sam trčao 3:55/km, a spore za 4:28/km.
To je ipak brže od plana 3:56/km i 4:35/km. Dođavola rekao bi moj kum jedino je temperatura bila viša za oko 10 stupnjeva(18,9) u odnosu na prijašnji trening. Bar nešto što ide u prilog mom hercu. Sutra idem na pijacu i kupujem deset kila cikle, zbunjoza neka i dalje ostane. Ionako ću zadnji dan odrediti kako ću da trčim. Kilav ili ne, 3:15 je već rezervirano kao gornja granica. Ako to ne mogu bar u normalnim uvjetima, onda aj bog, odoh u rekreativce.

Nema komentara:

Objavi komentar