četvrtak, 13. listopada 2016.

Puls

  Stalno ponavljam mojim prijateljima trkačima kako je od "ne-treniranja" gore jedino "pre-treniranje". Efekti na utrci su slični ali u drugom slučaju na vrata kuca neka ozljeda. Samo ne otvarajte, jer ozljede su kao trgovački putnici ili ... ah neću reći da se ne uvrijede. Trgovački putnici se neće uvrijediti njima je važno samo da prodaju.
Kako sam se u utorak osjećao šugavo i naravno za to okrivio svašta nešto, od kasnog ručka do hladnog vremena malo sam se počeo u sebi propitivati. Nisam li pretjerao, jeli to što ganjam realno ili potpuno promašeno. Zato sam jučer odmah poslije posla čim sam sjahao sa bicikle otišao na lagano istrčavanje. Vidiš nisam se sjetio bicikle. Možda je ona kriva za taj gubitak onog dobrog osjećaja kad trčim. 

Uglavnom vrijeme se popravilo i malo je ugrijalo(15 C) ali sam ipak obukao duge rukave, gege i još kompresijske čarape da mi malo bolni listovi i tetive budu na toplom. Čini mi se da dugo nisam uživao u trčanju jer pamtim samo ove zadnje treninge za cijeđenje duše. Zato sam sad htio sve nadoknaditi. 
Za čudo ništa me nije boljelo i iako je to bilo lijepo za promjenu ipak sam se suzdržao i napravio samo oko 6 kilometara jer danas je opet jedan malo teži trening tempa ali još malo kraći nego recimo prošli. Ostao sam razočaran jer usprkos super preciznom laganom tempu koji bez gledanja na sat uvijek radim na Drenovici moj puls je bio prilično viši nego prošli tjedan. Sa 126 na 132, to je je..no velika razlika. 
Nije mi bilo vruće zbog odjeće jer jedva da je na pamučnoj potkošulji(da i to sam obukao) bila fleka od desetak centi u promjeru. To napravi i 0,1 decilitar vode! Koliko se možeš oznojiti za malo više od pola sata trčeći oko 5:30/km. Ručak od prethodnog dana nisam mogao kriviti, davno je otišao u “pragrande”. Nisam osjećao da će me ćopiti neka viroza ili slično i znao sam da garant nisam trudan. Zaključio sam da sam pre-treniran. Ove godine nisam redovito pratio stanje jutarnjeg pulsa koji je inače jedan od pouzdanijih znakova problema koji su na vidiku. Kad sam se jutros probudio pola sata prije da izbacim onaj "Kozel" što sam sprašio prije spavanja namontirao sam na sebe pulsmetar i ponovo legao. 
Evo što je rekao za tih pola sata. 


Srednji puls 38(nisam odmah zaspao), najmanji 32 neposredno prije buđenja u 7:00 kad me trgnuo alarm sa mobitela. Puls sam obično mjerio nakon ustajanja ali u sjedećem položaju i kad sam bio u dobroj formi je bio oko 40-41. Početkom ovog ciklusa priprema mi je bio oko 45. Nekako sam se jutros probudio bez ukočenosti u zglobovima i mišićima. Valjda to znači da ipak mogu nastaviti kako sam i zamislio. Možda sam jučer samo bio uzbuđen što sam trčao lagano ... koja sreća, čak mi je i srce zaigralo malo više!      

Nema komentara:

Objavi komentar