Procjena je da se svemir kojeg mislimo da poznajemo sastoji samo od 30% materije koju možemo detektirati, a ostatak 70% je "tamna tvar" koja nema nikakvu ili gotovo nikakvu interakciju sa poznatom tvari koja nas okružuje i od koje smo sazdani. Možda ima samo to ne možemo detektirati. Znamo da postoji jer ipak djeluje na materiju gravitacijom, a i to nije bilo baš lako i jednostavno otkriti. Što dulje se bavim trčanjem i istražujem prije svega sebe tako mi se čini da postoji i neka "tamna strana" trčanja koju nikako ne uspjevam detektirati. Fizičare tamna materija uzbuđuje i motivira da istražuju sve dublje, a mene više deprimira odsutnost jednostavnog reda i pravila u trčanju. Analiziram sve i svašta što sam do sada radio kako bi popravio svoje rezultate i reultati analiza su uvjek pogrešni. Jednostavno ne postoji obrazac koji bi objasnio sve što se meni u trkačkom smislu događalo ovih zadnjih šest godina. Recimo na primjer broj kilometara koji pretrčim u nekom periodu. Ima li on uopće utjecaj na rezultat utrka? Moj prosjek je ovih šest godina oko 2200 km sa time da sam uglavnom bio oko 2000 km sa koliko će završiti i ova godina. Izuzetak je 2015-ta kad veći dio godine nisam trčao i 2018-ta kad sam trčao preko 3200 km. Malo manje od toga sam pretrčao prošlu 2019-tu zbog toga što sam puno putovao. Svake godine sam trčao po jedan maraton osim 2015-te kad nisam trčao i 2019-te kad sam istrčao dva. U godini kad sam trčao izuzetno malo(2016), istrčao sam osobni u maratonu. Nakon toga dvije godine za redom nisam uspio da se približim tom rezultatu iako sam trčao bar 50% više. Svaki pokušaj obaranja osobnog je završavao kolosalnim sranjem na kraju utrke. Pad, grčevi, teturanje u ciljnoj ili intervencija u medicinskom šatoru. Promjena metodologije treninga me učinila samo bržim na 10k prošle godine ali ne i u polumaratonu gdje sam 2018-te godine uspio doći na samo 4 sekunde od mog osobnog istrčanog prve godine(2014-te) takmičenja. Čak i kad pokušavam razumjeti što se dešava sa trčanjem na treningu ništa nije jednostavno. Cijeli tjedan je bilo usrano vrijeme sa škurom burom i kulminiralo je sa orkanskim jugom i kišom biblijskih razmjera. Osim plivanja u ponedjeljak i plivanje je otpalo ostatak tjedna iako sam juče vidio par luđih od mene kako uskaču u uzburkano more. Problem je samo kako izaći i to u jednom komadu.
Zbog vremena sam trčao uglavnom lagano i u pauzama između kiše, a u četvrtak sam iskoristio kratko zatišje za jedno tempo trčanje. Odlučio sam se za malo dulje zagrijavanje od 3 km pa je sa 6 km tempa na kraju ispalo 12 km. Obično LT tempo trčim tako da ukupno sa zagrijavanjem i hlađenjem bude 10 km. Imam cijeli niz takvih treninga po identičnoj stazi ali samo jedno sam našao potpuno isto kao to u četvrtak. Zanimalo me je što je tada pokazivao Garmin jer mi se činilo da nešto ne štima sa osjećajem napora pri trčanju. Osjećao sam se tromo. No taj trening iz gotovo identičnog perioda(6.12.2016) nakon što sam trčao maraton 3:10 u Ljubljani je pokazao da sam sad brži i da je srčano opterećenje niže. Čak je i temperatura bila identična. Jedino nisam bio siguran dali sam i tada imao sličnu odjeću. Obzirom na buru i temperaturu oko 7 C to je sigurno bilo tako.
Pa zašto sam se onda osjećao tako? Ispoljava li se tako tamna strana trčanja u meni? U subotu je bilo suprotno. Jugo je već puhalo olujnom jačinom ali kiša je bila predviđena za nedjelju. Zato smo ja i Dražen odlučili odraditi jednu opet kraću dužinu u subotu. To je već ne znam koja od 22 km i nikako da krenem preko 26 km. Sad me već nije strah od povratka bolova u peti mada još uvijek osjećam nelagodu na početku trčanja i kad se ohladim. Javljaju se neke boljke koje sam imao nakon ozljede kukova pa sam ponovo počeo intenzivnije vježbati svaki dan. Dakle usprkos južini i toplini od 16 C osjećaj na trčanju je bio mnogo bolji nego prije ali na koncu kad sam usporedio istrčanu dužinu na istoj dionici prije dva tjedna tada je za mrvu sporije trčanje puls bio znatno niži. Znam da je tada bilo hladnije i bura ali ipak ne očekujem da nešto nije baš tako dobro ako ja osjećam da je. To me stalno kopka. Kako predvidjeti utjecaj nečega što naizgled ne postoji ali itekako pokazuje svoj lik i djelo kad god mu se prohtje. Nije da bih rado prešao na "tamnu stranu" ali bi svakako volio malo zaviriti.
Nema komentara:
Objavi komentar