Kako predvidjeti hoću li se ikad oporaviti od ovog što je sad pogodilo moje stopalo jer to su stvari koje kupimo sa godinama i ne odlaze više dok nas ne slože u kutiju poput starih isluženih tenisica. Napravio sam zato prazan plan priprema sa svim datumima i ubacio napomene kad su utrke za koje već imam informacije. Upisao sam većinu veljače kao put u London, a tamo nikad ne znam kad i kako ću moći trenirati. Jedino me zapravo zanima jedan datum. To je maraton u Ljubljani i ako do ljeta ne počnem normalno trenirati bar kao prošla dva puta to će značiti da nisam više za takmičarsko trčanje. Moglo bi označiti i kraj vođenja dnevnika trčanja i sve druge aktivnosti u vezi toga. Prije toga ću gotovo je sigurno ići u Zadar da još jednom doživim atmosferu Wingsa bez obzira na moje tadašnje sposobnosti. Čak i ovako slabo utreniran sad trčim bez problema uz čavrljanje istu takvu dužinu za 15-20 sek/km brže nego što sam to mogao prije dvije godine kad sam se nakon ozljede vratio trčanju i trčao "Wingse". Teško da od toga mogu biti gori ili ..? Do tada će stopalo možda proći, možda i neće ali to samo znači da će biti teško ili još malo teže. Moguće je da ću trčati Plitvički maraton iako nisam baš siguran u to. Zapravo to uopće ne zavisi od mene ili moje forme. Ako Ozi odluči trčati svoj 100-ti obećao sam mu da ću trčati sa njim uz sigurno još mnogo drugih prijatelja. Iako je bio, pobjednik Plitvica i jedan od bržih maratonaca u hrvatskoj sad je totalno out i bojim se da možda od toga neće biti ništa. Ako mi februar u Londonu bude plodan kao što je to mačkama možda odem u Poreč na polumaraton. Čisto da provjerim kako je to utrkivati se nakon skoro godinu dana pauze. Umjesto Poreča mogao bi mjesec dana kasnije u Rijeku na polumaraton ali ona je blizu Zadru. Koliko dilema, a nisam još niti počeo. Zapravo bi mi dobro došlo i trčati polumaraton da si odredim formu za početak priprema za Ljubljanu jer sad sam potpuno ispustio kompas. Pokušavam se pronaći u sličnim treninzima i neke dane sam skoro zadovoljan, a sutra dan razočaran. Tako je bilo i ovaj vikend. U subotu sam kasno popodne otišao malo rastrčati noge na Drenovicu jer sam cijeli dan proveo u nekim kućnim radovima. Stopalo me dosta odvaljivalo kad bi nagazio na kamen tim dijelom i kao za inat gađanje ravnijeg dijela staze mi nije baš išlo od ruke. Trčao sam malo brže od prosjeka ali i sa dosta većim pulsom i općenito sam se osjećao umorno. Odbio sam sve društvene pozive za subotu uvečer ali svejedno otišao jako kasno spavati. Zato sam se ujutro osjećao još umorniji, a trebao sam trčati dužinu.
Opet je bila južina ali bar nisam pretjerao sa oblačenjem. No svejedno je bilo nekako teško, ljepljivo i sparno. Već dulje vrijeme samo sam fokusiran na stopalo pa niti gledam na tempo, niti uživam u trčanju, totalno bez veze. Da sam bio u društvu, malo bi mi to odvratilo pažnju. Ovako sam prošao pustu zaobilaznicu oko još pustije punte Verudele, nazad prema Mornaru, prošao Lungo mare i onda odlučio da ipak skratim. Umjesto na Stoju, krenuo sam nazad bulevarom prema zaobilaznici. Iako sav gumen i mlitav na kraju je tih 17 kilometara ispalo ne baš tako sporo uz zapanjujuće nizak puls koji je potpuno zaspao negdje ispod granice oporavka. To je ipak dulje trčanje i trebao bi uzeti u obzir srčani termički drift, a još sam skupio 168 m uspona. Kad unesem podatke u dijagram pulsa i brzine trčanja samo malo sam iznad referentnog pravca kojeg sam iscrtao na testu prije Beograda. Unio sam još ono tempo trčanje ovaj tjedan i dužinu 21 km od prošlog tjedna sa puno bržim trčanjem. Sve tri točke su samo za 3-5 otkucaja iznad tog pravca.
To je rezultat sad već 6 tjedana treninga i aerobne adaptacije za koju je trebalo najmanje 4 tjedna. Znam da dalje više neću napredovati tako brzo ali uz malo povećanje kilometraže skoro sve bi se do proljeća moglo vratiti. Stopalo me manje iritiralo ali sam se sjetio kako sam ovaj tjedan već previše digao kilometražu. Još sam malo vozio biciklu i veslao. Bolje da se još neko vrijeme držim ispod 60 kilometara nego da se nešto opet desi. Uostalom ovaj prvi tjedan siječnja mi je najbolji od kad trčim. U ostatku mjeseca će biti teško dostići skor od prošle godine ali biti ću tu blizu ako nastavim ovako. To je i osnova novog plana do proljeća. Nema pritiska, trčati oko 60 km na tjedan bar do konca veljače, a za poslije ću vidjeti. Ionako je još rano za planiranje Ljubljane. Nisam još odredio niti koju metodu treninga ću koristiti. Imam puno ideja ali se nadam da ću sve znati za koji mjesec, možda kad se vratim iz Londona.
Nema komentara:
Objavi komentar