petak, 16. lipnja 2017.

Lutrija

  Cijeli tjedan prevrćem jedno te isto pitanje na koje ionako nemam odgovor ali stalno se nadam da ću ga dobiti. Isto kao kad igraš lutriju pa se nadaš ali stalno dobivaju neki drugi. Čak sam pokušao upregnuti svu svoju analitičku ergelu u tu karocu. Kupio neke knjige, prevrnuo internetska nebesa i ništa, nula, nada, zip ... U niti jednoj studiji, knjizi ili slučaju nema opisa toga što i kako se meni desilo. Ostaje mi čekati 13.07 i  pregled kod stručnjaka iako se tu pak ne nadam ničemu. Razgovor će ići u smjeru ... i onda kako se to desilo .... aaaaa trčanje, ništa to je od toga. Tako mi je na početku trčanja jedan dr "Moron" rekao da igram golf kao on, pa neću imati problema sa koljenom. Vidi stvarno, nemam već godinama. Još samo da kupim golf palice i biti ću izliječen ... aleluja. Naravno da nisam izdržao cijeli tjedan bez trčanja jer bi popucao po svim šavovima u glavi od silnog razmišljanja. U četvrtak sam išao trčati da vidim hoće li se nešto desiti ili neće. Nakon cijelo dnevnog vrlo neuspješnog montiranja kojekakvih rasvjetnih tijela, utikača i sranja granja što kod mene što u stanu od pokojne punice mislio sam da se sve urotilo protiv mene pa i moja struka. Jednostavno sve je krenulo u "honduras". Ujutro je nakon dugo vremena pala kiša i rekoh: idem napraviti jedan krug ispod onih velikih lipovih krošnji na Drenovici. Kad tamo skoro sve već ocvalo. Nema ni traga opojnom mirisu lipe i žutilu. Samo se žuta skrama uhvatila na rubove lokvi ispod njih. 

Do tada nisam registrirao nikoga kad mi se počeo približavati poznati “driblerski” korak. Baš sam mislio na tebe veli Dražen i zavrne skupa sa mnom ostatak tog jednog kruga. Došlo mi je da uradim sa njim još jedan ali to bi možda bilo kao zadnji put kad sam igrao lutriju. Posrao mi se golub na glavu na Đardinima dok sam čekao ženu da uplati loto. Ona me nagovorila da uzmem onu ekspres lutriju i ja dobio! Vidiš ti si sretan veli ona: uplati to sve. I ja popušio. Jučer sam se ziheraški zadovoljio sa minimalnim dobitkom. Bolje pet, šest kilometara u ruci, nego devet na grani. Nije me niti utješilo što nemam loš osjećaj dok trčim i naizgled nema nikakvog gubitka forme. Kako ja sve analiziram tako imam i taj krug na Drenovici kao poseban trening oporavka. Podatci za 50 takvih treninga od 2014 su: prosječan tempo 5:40/km prosječan puls 132, prosječna elevacija +/- 90 m, prosječna duljina 5,6 km, prosječna temperatura 17,4 C. Jučer su brojke bile 5:25/km, puls 128, elev +/-88 m, duljina 5,61 km, temperatura 25 C. To je 15 sekunda po kilometru brže nego obično i sa pulsom nižim za 4 otkucaja. Pri tome je i temperatura bila još viša za 7-8 stupnja. Znači što manje treniram to sam bolji! Danas odmaram od treninga za oporavak(😡😡😡)! Ma to je zapravo najmanje važno, samo jeli to što mi se dešava stvarno lutrija ili ima neki “bug” koji me j... Moja stara "buba"(VW) je imala takve mušice ali ja sam znao gdje su boljke pa sam ih rješavao u letu. Golf me je... u zdrav mozak godinu dana iako su mu povadili dušu na masno plaćenim servisima. Ipak sam na kraju saznao što mu je bilo ali već je bilo kasno. Poslao sam ga u onu stvar i kupio si novi auto, a njega je nakon toga stigla loša karma. Tako bi mogao ja da odustanem od trčanja i ne daj bože postanem biciklista ili još gore plivač! Ovo prvo ajde još nekako, iako baš ne vidim mnogo matoraca da bicikliraju ako nisam u italiji. Ovo drugo ideššš, Vasi se sigurno tresu gaće he, he... Daj više kažite mi što da se radi ili da i dalje bacam pasulj.

Nema komentara:

Objavi komentar