Noga kao da se više ne buni jako i jučer sam nakon duuugog zagrijavanja ipak odlučio da malo "kasam", da se izrazim konjaničkim žargonom. Po stadionu su se neki vukli ali moja ekipa pojačana sa jednim bivšim dobrim maratoncem je bome galopirala tempo. Uzeo je vrag šalu na kraju ih je taj novi "dečko" sad već u godinama zadnji kilometar ošišao kao ovce. Kaže da je nekad imao polumaraton oko 1:11 i maraton od 2:30 i nešto ali nisam zapamtio koliko. To bi bilo skoro kao i naš Ozi u boljim danima i čak brže od Roberta koji je na Plitvicama trčao impresivnih 2:43:50. Ako nam se pridruži biti ćemo prejaki čak i za "elitne pulske ..GT".
Ja sam se zadovoljio nekim test trčanjem dižući tempo svaka dva kilometra. Prvo sam malo ubrzao na 5:00/km i tad mi se priključio Slaven koji se zagrijavao za test "pivske milje". Zatim sam dodao dva na 4:40/km i na koncu otrčao još dva kilometra u tempu 4:20/km. Taman sam se počeo rastrčavati i napravio par ubrzanja kad se ukazao Ozi sa torbom-hladnjakom punim Velebitskog piva. Kako sam ionako pretjerao kilometražu za prvi jači trening poslije ozljede i kako kaže Saša dobro prešišao Murikamijevu normu za rekreativce odmah sam se bacio na jedno hladno "Kasačko". U tom trenutku već su počeli nešto petljati oko linije starta. Dovukli one male Heineken pive što ih od milja zovemo “kapi za oči”.
Prvi trkač je progutao jedne kapi za oči i onda krenuo ali vidjelo se da neće dugo. Nakon jednog kruga već nije mogao disati i piti u isto vrijeme. Na jedvite jade je ispio još jedno da bi nakon toga uglavnom hodao još jedan krug i odustao. Nije pomoglo niti bodrenje rekreativaca iz škole trčanja. Onda je na scenu stupio dokazano najbrži pivopija kojeg znam. Slaven možda ne pije jako brzo ali zato trči svaki krug mnogo brže nego što to mnogi mogu bez da piju. Rezultat mjeren od dvoje sudaca je nakon 4 pive i 1600 m bio 7:02 iako nije koristio 10 metarski prostor u kojem je mogao hodati naprijed dok ispija pivo. Negdje sam čitao da je službeni hrvatski rekord 8:01. Znači imamo rekordera ali službenu potvrdu će morati čekati do sedmog mjeseca kad će se održati službeno prvenstvo hrvatske u toj disciplini.
Nadam se da to nikad neće postati olimpijska disciplina i da očigledna popularnost ovih "jedi-pij" utrka neće uzrokovati da trkače počnemo prepoznavati po pivskom trbuhu. Danas ću potpuno odmarati ako se vožnja biciklom na posao i nazad može zvati odmorom, a mislim da može iako vozim kao kamikaza.
Ne stignem se pošteno niti oznojiti. U subotu moram probati bar polumaratonsku dužinu sa pola trčanja u tempu polumaratona kako bi ocijenio koliko sam ispao iz forme. Ovaj test kaže da sam od 5-10 sekundi po kilometru sporiji u odnosu na Beograd. Malo će se još popraviti za sedam dana ali samo zbog neurološke adaptacije čiji se efekti pokažu već nakon par treninga. Više nemam vremena popravljati ništa i moram ostati relativno odmoran.
Nema komentara:
Objavi komentar