Gužva na stadionu ko na "pijaci"

  Iako se dan skratio nikako da trening počnemo prije osam uvečer. Sjećam se kad sam prije dvije godine jednom tjedno trenirao na stazi, nije bilo žive duše. Osim mog prijatelja Mikija i par njegovih upornih juniora te poneki Elitni Pulski rekreativac GT. Ovo GT ne znam ni danas što znači. 
Tada sam umjesto svih ovih varijacija intervala od 400 m do piramide trčao samo Yasso 800. Nije baš išlo jer je moj optimizam bio ipak veći od sposobnosti. Tempo sam uvijek trčao po cesti. Sad je tolika štala na stadionu čak i kad dođemo u osam navečer. Ne znaš u koju stazu da odeš, a da te ne pregazi stampedo nogu, od onih sitnih školaraca do rabijatnih rukometaša i šta ja znam tko sve ne trči. Koje kakve anonimne rekreativce da ne spominjem, a neki usprkos tome što trče sporije od malo bržeg hoda sa naravno slušalicama u ušima ipak krstare onom prvom stazom. Valjda da ne pretrče koji metar više. Đabe vičeš: "staaaza.. stazz..". Kua, možeš tako vikati do sutra kad je on gluh ko top jer sluša AC-DC sa volumenom da ga čujem na deset metara. Najgore je kad se trgne jer vidi tvoju sjenu i onda odskoči baš na onu stranu gdje si ti krenuo ... Murphy.
Nogometaši su pak posebna priča jer se moraš paziti da ti pod noge ili u glavu ne doleti projektil napucan u "aut". Ma dečko je napilan, što ja znam zašto. Možda nas nije vidio? Jedino je dobro što reflektori gore samo dok su nogometaši na terenu. 
Ipak i u takvim uvjetima sam jučer sa Igorom otrčao tempo od 8 kilometara.
Obzirom da je bio već mrak, a ja po mraku ne vidim ni "belu mačku" prebacio sam na monitor pulsa i odlučio da mu ne dozvolim prelazak od 158 otkucaja pa koliuko bude. Te tri cifre kad su onako na sredini ekrana ipak vidim kad prođem ispod reflektora ili upalim svjetlo na Garminu.

Na kraju je prosjek bio skoro točno koliko sam i predvidio(4:12/km) tako da niti nakon tih 8 kilometra sa 4:11/km nisam osjećao ama baš nikakav umor u nogama. Bilo je doduše previše sparno i oko 25 C iako je sunce već davno zašlo za obzor ali toplina je nešto što podnosim mnogo bolje od drugih i prija mojim zglobovima. Kad trčim sa Igorom odmah se sinkroniziramo jer imamo identičnu frekvenciju koraka pa mi je zbog toga nekako lakše trčati tempo tako precizno kad ga jednom ubodem. Još da nismo morali vikati, obilaziti i stalno mijenjati stazu bilo bi sigurno i malo brže. Ovo mi je vjerojatno zadnji trening utorkom na stazi, a još ću samo četvrtkom morati odraditi jedne intervale(Piramidu), Yasso i Frank's Killer Tempo trening, a sve ostalo selim na cestu. "Cest(a) is the best". Ako se želiš utrkivati po cesti tamo trebaš i trenirati. Možda ovu zimu ne bude takva gužva pa se opet vratim.