Napokon sam možda dočekao da nakon pet godina pauze ponovo trčim jedan maraton. Najveća briga kad ste već došli pred sam kraj priprema je ono vječito pitanje: koliko mogu trčati maraton? Prvi put nisam imao pojma što me uopće čeka i što bi mogao biti neki dobar indikator forme. Ali time je i uzbuđenje koje obično osjećamo na početku utrke bilo veće, a neki mi priznaju da samo zbog toga i trče maraton. Neki tvrde da je dobro otrčati utrku polumaratona kao test prije utrke. Mali problem je što to obično nije u idealnom trenutku obzirom na planove treniranja pa sam ja zaključio da je desetka ono što je gotovo idealno. Nema potrebe za dugim oporavkm nakon utrke bez obzira što ipak utrku otrčimo sa samo malom zadrškom. Meni to znači da neću krenuti odmah jako već ću malo pripaziti na puls i pokušati biti opušten koliko je to moguće. Zato sam ove godine odlučio po četvrti put trčati našu Pulsku X-icu. Utrka je sad već prerasla sve početne boljke i postala je nešto vrijedno za svakoga bez obzira na sposobnost i razloge zbog kojih uopće sudjeluje na utrkama. Znam da će zapravo sve biti vrlo brzo gotovo pa obzirom da poznajem stazu ne osjećam nikakvo posebno uzbuđenje na startu. Gotovo da uživam u zvukovima i svjetlu koje me okružuje. Kao da sam se pomalo odvojio od svega. Stojim par redova iza startne linije i zabavlja me pokušaj nekih koje znam da ću uskoro obići kako se bore za svaki centimetar prolaske bliže startu. Kad smo krenuli niz ulicu pored arene prema prvom rotoru bilo je malo tjesno i dosta parkiranih auta je sužavalo mogućnost manevriranja pa sam se prepustio tempu mase samo povremeno hvatajući prilike za mali napredak. Poslije rotora je dugačak ravan dio ceste koji se blago penje prema velikom rotoru na ulasku u Pulu. Tamo se već ekipa počela osipati iako još nije odsvirao nit prvi kilometar. Nakon prolaska drugog kilometra prvi put sam bacio oko na sat jer je već situacija bila jasna. Vidjelo se tko koliko brzo trči i vrijeme je bilo da se i ja odlučim za tempo. Pošto je početak uglavnom bio uzbrdo znam da sljedi kilometar nizbrdo i onda dugačak ravni dio uz more pored zeljezničke stanice. Pustio sam da mi se puls malo vrati ispod 160 na oko 158 jer znam da to mogu držati i dulje od četrdesetak minuta koliko bi sve skupa trebalo trajati. Bez obzira na to sve više sam se primicao grupi od dvije trkačice i jednog mladića koji su djelovali dobro i ujednačeno. Ostao sam gotovo dva kilometra u njihovom društvu ali zbog gužve na koju smo naletili prolaskom pored veslačkog kluba prema okretištu jedna od njih koja je već prije malo teže disala je počela zaostajati. Taj šesti kilometar je bio nešto sporiji i nakon okretišta mladić je na blagoj nizbrdici malo ubrzao, a ja sam cure ostavio i krenuo trčati pored njega. Na svakom punktu su me prozivali i pozdravljali. Od trkača koje smo susretali kad su išli u suprotnom smjeru do publike. Pa čak i redari koje redom poznajem jer sam i sam bio više puta redar na utrci, a neki su moje kolege atletski suci. Momak je nakon što me je kum pozdravio rekao ... "ti si sigurno Milošev". Je .. otkud se znamo? Ja sam prijatelj od Stanića iz Tupljaka pa ... Naravno podsjetio me je na prošlu utrku kad sam pokušao stići mog imenjaka Ivana Stanića koji je kasnije rekao da sam ga ganjao po stazi "ko besan pas". J... ja sam sam htio trčati u društvu sa njim i malo kušeljati da brže prođe vrijeme. Sa tim mislima i sjećanjem kako sam prije pet godina gazio ispod 4 minute po kilometru malo sam ubrzao i došao je lagani gotovo neprimjetan uspon prema korzu, a momak je nekako zaostao. Ispred mene se ukazo Mauro iz Elitnih Pulskih i u meni se probudio onaj trkač koji grize kao besan pas. "Sori" momak, krenuo sam bez razmišljanja o pulsu ili uzbrdici koja čeka na ulazu u arenu ali bilo je kasno.
Uzbrdica prije ulaska u cilj
Mauro mi je opet izmakao za par sekundi iako sam tempo spustio malo ispod 4 minute. Nema veze znao sam da je plan ostvaren tempo koji sam mislio da mogu bez problema držati je dosegut i još da koljeno ne zezne stvar biti će sve dobro na maratonu. Moj Garmin je na svoju sramotu morao korigirati predviđanje utke za cijelu minutu ali ipak ja poznajem sebe bolje od neke "fenci" urice. 
Korekcija procjene dan nakon utrke
Još brojim četiri tjedna i opet ću nadam se biti maratonac. Barem na onih tri sata i nešto minuta.
