petak, 6. listopada 2023.

Rosa Mota

 Još dok sam malo marljivije pisao o trčanju pa neko vrijeme redovito pisao i članke u lokalnom listu "Glas Istre" napisao sam seriju o velikanima i velikankama dugoprugaškog trčanja, a među njima je svakako na istaknutom mjestu bila Rosa Mota. Pa evo da ponovim samo jedan kratki podsjetnik tko je bila ta fizički vrlo sitna ali velika trkačica. 

Rosa Mota na vrhuncu karijere


 
Punim imenom Rosa Maria Correia dos Santos Mota, rođena 1958. godine je takođe jedna od najvećih maratonki u povijesti. Ta portugalska maratonka je jedna od tri velike trkačice koje su trčale prvi ženski maraton na olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu. Tada je osvojila broncu. No već na sljedećim igrama 1988. godine u Seulu je osvojila zlato. Za svoj doprinos razvoju ženskog maratona dodjeljena joj je nagrada “Abebe Bikila”.  Malo je poznato da je i Rosa patila od astme(kao Paula) i išijasa još od djetinstva. Ta bolest ju je na kraju sustigla do 1991. godine te je morala odustati od svjetskog prvenstva u Tokiju i nije uspjela završiti Londonski maraton 1992. godine. Usprkos problemima ipak je početkom 1991. godine pobijedila na maratonu u Londonu i polumaraton u Lisabonu. Da i sam ne patim od išijasa možda i ne bi znao što je morala sve trpjeti kako bi postigla ove rezultate, a što se astme tiče to ne mogu niti zamisliti.

Rosa Mota 2023.

 

No Rosa Mota se vratila trčanju i to na kakav maestralan način. Na polumaratonu u Rigi(Latvija) koji se održao proši vikend istrčala je novi svjetski rekord u kategoriji 65-69 godina koji sada iznosi fantastičnih 1:26:06. To je prema postojećim "age grade" kalkulatorima brže od svjetskog rekorda i iznosi 1:02:38. Da je taj rezultat značajan govori i podatak da je prethodni svjetski rekord Irske trkačice Pauline Moran iznosio "samo" 1:30:56. To je gotovo 5 minuta brže! 

Kažem "samo" jer je i to još malo soli na moju trkačku ranu. Eto niti u polumaratonu nisam više brži od jedne žene ili bolje reći ženice obzirom na njenu konstituciju. Eh moj muški ego je malo umanjen jer do sada sam sa 1:30:51 iz Zagreba 2021. i 67 godina bio malo brži(5 sekundi) od dosadašnje svjetske rekorderke ali Rosa me zgazila totalno. Mada bi to mogao biti dodatni motiv da se ponovo vratim koliko god to bilo teško. Siguran sam da niti Rosi nije bilo lako vratit se 31 godinu nakon od prekida karijere.  


     

Nema komentara:

Objavi komentar