četvrtak, 8. kolovoza 2019.

Pokvaren

 Ljeto je period kad se sve vrlo lako pokvari. Dovoljno je proći pored prepunih kontejnera za smeće. 
Eto dokaza. To bi rekli oni koji sve dokazuju na jednom ponekad potpuno nepovezanom događaju. 
Poput vica o logici dokazivanja da si gej ako voliš recimo ribe. Tako je moguće otkriti logičku povezanost svega. Meni nije čudno što sam ja pokvaren jer na mojoj konzervi je odavno istekao datum ako ne upotrebe bar onaj:"najbolje upotrijebiti do ...". Na to se priljepe kao pijavice kvarovi kućanskih aparata i još nekih trica i kučina bez kojih ionako mogu pa me i ne sekiraju. 
Zadnji čavao u tom lijesu je otkazivanje jedne sitnice na koju sam previše navikao i sad razmišljam dali da se uopće time pozabavim ili vratim starim metodama kad sam bio manje pokvaren nego sada. 
Baš nakon treninga brzine prošli tjedan moj novi Garmin koji je još pod garancijom počeo je nekontrolirano da pali ekran i avetinjski svjetli u mraku. Nakon što sam ga ugasio i tako držao cijelu noć više to nije ponovio ili ja nisam primjetio. Zatim je otkazao praćenje GPS-a na treningu dužine u nedjelju i to 7-8 kilometara prije kraja. Zanimljivo je da je ipak svo to vrijeme mjerio, brzinu i sve ostalo te pokazao točnu kilometražu jer tu rutu sam trčao više puta. Ali pozicija na kojoj sam navodno stao se nalazila negdje u Banjolama. Zatim se u utorak dok sam trčao tempo 6 km, teško srčući gusti zrak kroz slamku pobunio pokazivač pulsa. Nakon završetka tempo trčanja koje nije bilo tako loše obzirom na temperaturu i vlagu kad sam počeo rastrčavanje odjednom je počeo pokazivati puls koji graniči sa maksimalnim, a trčao sam lagano oko 6 min po kilometru. Dok sam trčao 6 km tempa oko 4:10/km nisam ga mogao natjerati niti do granice LT zone, i to tek na zadnjem kilometru. Razlog je opet bio kvar, ovaj put u traci pulsmetra. Vrijeme je bilo za novu bateriju. Kad sam već zaboravio na ta dva tri pomalo nepovezana defekta usljedio je još jedan. Iz čista mira sat se počeo zaustavljati i nije reagirao niti na jedno dugme. Jučer sam potražio garanciju i pripremio se da odem u trgovinu gdje je sat kupljen ali nisam otišao. Odradio sam još jedan večernji lagani trening po Drenovici i sve je izgledalo ok. Kopirao sam sve aktivnosti za slučaj da sat moram sutra nositi na popravak i razmišljao kako dalje bez njega. Siguran sam da sam ga sinoć napunio do daske. Jutros je još uvijek radio ok ali je bio prazan kao da sam noćas mjesečario i trčao cjelu noć dužinu. Možda se opet onaj švabo poigrava samnom ili je opet svjetlio cijelu noć u ladici. Za promjenu sam prestao da ga nosim i dok spavam. Danas glumi da je ok ili se boji da ga ne zfrljoknem u zid. Vidjet ću popodne što će reći na treningu, hoće li se pokvariti ili ... Što se mene tiče ja ne sumljam da će mi sutra biti gore nego zadnji put kad sam radio dvjestotke i četristotke. Biti će škrip, škrap stare kosti ali to se i očekuje od mašine koja je prošla svoje bolje dane. Ma nema zime kupio sam nakon dugo vremena Pernaton gel jer je nekad djelovao, a sad ću provjeriti. Marijan mi kaže da bi trebao u ledenu kupku poslje treninga. Dobra ideja. Led da se ne pokvarim, samo kako nabaviti i zadržati led kad je moj frižider toliko pun da više nije u stanju pošteno ohladiti niti pivo. Možda kupim jedan frižider za sebe. Da čučim u njemu da se ne pokvarim.
      
  

Nema komentara:

Objavi komentar