ponedjeljak, 17. srpnja 2017.

Postolar i cipele

 Kažu da postolari uvijek imaju probušene cipele. Kako je ta profesija danas u izumiranju, a i ja tome doprinosim ne mogu suditi o točnosti ovog navoda ili samo slikovitog prikaza narodne mudrosti. 
No sudeći po nekim mojim vjernim "kritičarima"(hvala ako su dobro namjerni) ima tu neke istine. Prošli tjedan sam pisao članak za novine o treningu po vrućini i trkače lijepo savjetovao kako trčati kad je toplo, a onda otišao trčati na Drenovicu u dva sata popodne.
Neki bi pomislili kako ja redovno tako trčim, a ustvari zalomilo mi se. Zapravo mi se zalomilo večer prije jer sam išao sa ekipom gledati vatromet povodom otvorenja filmskog festivala i "prošetati". Ekipa, sve sami teški šetači. Jedna na štakama, jedna sa rasturenim kukovima, jedna sa sjeb... skočnim zglobom, moja sa koljenima u klincu i muški dio čopora koji jedva čeka da sjedne na pivo! Ujutro je zujara bila malo povelika, usta suha, a mobitel je uzaludno svirao "ustajanje" negdje u dnevnom boravku. Osim što sam propustio rano jutarnji termin za trčanje morao sam još i na tržnicu jer je ženi bilo već previše vruće. 
Onda sam radio 45 minuta "core" vježbe i one vježbe za moje kukove koje inače radim ujutro i dok si trepnuo došlo je podne. Još sam tada otišao na kafu sa jednim prijateljem koji je došao iz Ljubljane, a ne može baš da se giba pa smo mi išli k njemu. U kafić "Šumi more" na plaži Valkane jer tamo blizu stanuje. Sunce je već okupiralo dio terase nezaštićen borovima ili suncobranima i kako ja najbolje podnosim toplinu mene je dopala plastična stolica na suncu. Jaja su negodovala ali izdržao sam oko pola sata i onda ipak da mi ne propadne dan otplivao jedan krug okolo uvale "Valkane" i preko. Oko jedan kilometar u nadi da neću sresti one želatinaste loptice od neki dan. Voda je sad jako ugodna nakon kišice i bure, a meduza više nema osim tu i tamo poneke uz kraj. Popodne me čekalo još farbanje jednog zida u kuhinji, brušenje i farbanje jednog stolića te još nekih sitnica i nervoza što nisam trčao taj dan je sve više rasla. Kad sam stigao kući žena se uhvatila kuhanja i obrazlaganja mojih obaveza za ostatak dana, a meni je došlo da progutam šaku pilula za smirenje ili bar tri piva. Umjesto toga sam obukao tenisice i otišao u dva sata popodne trčati. Nisam očekivao da će me itko skibiti ili nazivati luđakom koji trči po najvećem suncu. Na Drenovici nisam sreo nikoga osim što je bilo dva tri auta parkirana ispod onih debelih lipovih krošnji. Par pasa je trčkarao tamo pa pretpostavljam da su vlasnici odmarali u hladu. Možda i moj "kritičar". Kući me čekala poruka na "messenger-u": "Čovjek s toliko iskustva u trčanju ide u 14 sati u srpnju na trening?!". 

Prije svega puhao je ugodan i suh sjeverno-istočni vjetar(bura), temperatura nije bila viša nego uobičajena kad treniram u osam uvečer, nije uopće bilo vlage u zraku, staza na Drenovici je dvije trećine u hladu gustih borovih krošnji, obukao sam bijelu majicu sa rukavima da mi ne izgore ramena i stavio "cool" biciklističke očale da me nitko ne prepozna. Toliko je bilo ok da sam i produžio za jedan krug pa napravio tri i naravno da ne budem predugo na suncu ipak ubrzao malo sa uobičajenih 5:30/km na 5:10/km. Tek pred kraj drugog kruga sam osjetio prvu kapljicu znoja koja se sa ruba naočala otisnula na moju ruku. Te očale su tako dobro napravljene da ti ne treba znojnica za čelo. Gornji rub očala sjedne na obrve pokupi sve i onda sa ruba stakla kaplje tako da ih nisam trebao skidati da brišem oči od znoja. Žao mi je što u žurbi nakon trčanja nisam provjerio gubitak tekućine jer to ljeti redovito pratim. 
Ručak je bio na stolu, a žena malo nervozna i ... j...
Ja zapravo jako rijetko trčim u to vrijeme. Ako uzmem u obzir tri ljetna mjeseca koji su najtopliji(6, 7 i 8), od 2014. godine sam trčao oko podne samo osam puta. Temperatura je tada bila čak manja od temperature prosjeka na ostalim treninzima za taj mjesec. Jedino je prošle godine u osmom mjesecu bila oko 28 C. Trčao sam od 11:13 sati istu dionicu od 12 km u tempu 5:14/km i puls mi je bio malo viši nego jučer iako sam jučer bio brži sa 5:10/km ali temperatura je bila malo niža oko 26 C. Znači nije baš da je to nešto tako strašno. Uostalom cijelu zimu čekam ljeto da se osjećam u svom elementu pa onda da se plašim laganog istrčavanja na 26 C. Možda se neki brinu jer slušaju one savjete na vijestima kako stariji ljudi ne trebaju izlaziti po suncu iz kuće i slično ... ma tko je star? Što bi trebao? Sjesti na "monteđiru" i čekati da dođem na red za ukop. Trčiš po suncu, nije ti to dobro. Trčiš po kiši, nije ti to dobro ... trčiš prebrzo, ovo je najveći biser, nije to za tvoje godine! Koji kua je za moje godine. Dobro ono kaže jedan moj prijatelj: Zašto pas liže jaja?  ... zato jer može!    
   
 

Nema komentara:

Objavi komentar