Kraljevstvo za trenera

  Još jedan tjedan je iza mene i koliko god me to rastužuje jer put ispred mene je time sve kraći, ipak me veseli jer kontam: "uspio sam još jedan tjedan trčati bez da se desi neka katastrofa". Doduše ponekad mi se čini da sam samo korak od nje. Lijepo sam napravio plan da taj tjedan smanjim kilometražu i izbacim trčanje tempa. U četvrtak sam odlučio da odem sam Lungomare bez obzira na pozive prijatelja iz kluba da idem sa njima. Krenuo sam ok ali već drugi kilometar sam ubrzao i onda ničim isprovociran i bez nekog objašnjenja odlučio probati taj novi tip tempa koji trčiš tako da ubrzavaš svaki kilometar oko 6 sekunda po kilometru. U principu nisam smio gledati na sat, bar ne prečesto već pokušati to osjetiti. Moš misliti. Prvi sljedeći kilometar je bio kompletan uzbrdo i sad bi kao trebao znati kakvim naporom da trčim, a da to odgovara tempu oko 5:04-5:05 po kilometru jer je onaj prethodni kilometar bio u tempu 5:10.

Da sam ostao pri tom tempu vjerojatno bi to bilo otprilike ok. Samo što sam ja taj kilometar sa oko 30 metara uspona išao 4:57. Poslije toga kalkulator mi se zblesio i onda je išlo kako je išlo. Prvo 4:41, 4:37, 4:31 i onda raspad sistema više nisam uopće kužio koliko ubrzavam ali išao sam 4:15, pa završni kilometar opet sa onim usponom za 4:22 po kilometru. A prvi plan je bio lagano trčanje! Što bi rekao moj trener da ga kojim slučajem imam. Ma dobio bi šamarčinu.

Još kad bi dodao istrčavanje i "ubrzanja"(po travi) koje sam radio bos na stadionu ali nisam registrirao da ne pretjeram sa kilometražom. Ma koga ja zajebavam, trenera? Samog sebe. Moji kukovi nisu to veče baš bili sretni ali meni je bilo zabavno ko ih šiša. Tako sam se već "poskliznuo" po tko zna koji put i isti scenarij se eto opet ponavlja. Samo je još nedostajalo da me Ozi nagovori da opet odem na Plitvice. Srećom taj dan ga nije bilo na stadionu ... tko zna. U petak sam se suzdržavao čak i jutarnje gimnastike i na posao sam išao autom. Potpuni odmor. Ne znam dali i to ide u trening ali na večer sam se razbio na nekoj fešti. Opet bez plana i bez veze tako da se u subotu nisam mogao ustati prije devet. Zato sam opet bauljao Drenovicom po suncu, no ovaj put lagano. Kad ovako upeče u jedan popodne nakon kiše, Drenovica se skoro guši od jakih mirisa. Koromač, pokošena trava i onaj poznati miris zemlje poslije kiše. Opet sam nabavio(posudio) srčani monitor. Čisto da vidim kako sad nakon tih mjesec i nešto dana pumpica radi. Računao sam da će mi na tom suncu nakon toliko alkohola biti negdje u orbiti sa Saturnom ali jok.

Nema ništa, ispalo je da sam bio u zoni oporavka(119-132) sa pulsom od 129. Doduše tako sam i trčao, oko 5:40 po kilometru. Obzirom na temperaturu, uzbrdice kojih na Drenovici ima dosta i neravan teren čini mi se jako dobro. Morati ću ovih dana napraviti MAF test da usporedim sa podatcima od prije godinu dana. To mi je bilo jedno od najboljih trčanja u zadnju godinu dana. Zato sam sve ponovio u nedjelju. Čak sam se opet “nacugao”, ovaj put ne bez veze već sa Vladom(ne mislim na našu vladu, nju ionako više nemamo). Prošli tjedan sam izbjegao njegov rođendan ali me je dobio na trik i u subotu je slijedila repriza petka ali tri puta intenzivnija. Početak sa nekim Kentucky burbon-om(xx puta), crno vino, gibanica i žestoki kus-kus. Nešto za vatrogasce. Opet je nakon nekih laganijih italiana izvadio onaj Plavac Mili nakon kojeg su mi oči počele blago lelujati svako na svoju stranu, a najviše negdje ispod kapaka. Kad je vidio da je vrag uzeo šalu došla je "čili torta" i Porto, a za put još dvije Kanadske votke iz zamrzivača. Ne kužim tu priču sa votkom ali već smo imali bliske susrete treće vrste i nikad mi od nje nije bilo ništa. Zadnji put smo ja i Vlado ubili bocu "Putinovke" sa ljutim faferonima unutra .. čak smo i njih pojeli i ništa, ujutro ne boli glava(a ni "pi..a"), nisi žedan. Možda zapravo u votki i nema alkohola to je samo fora?

Dakle kad se u subotu ponovio petak skoro "utriplan" onda sam u nedjelju opet u jedan sat kad su maratonci već završavali plitvički maraton krenuo trčati na Drenovicu tri puta više nego u subotu. Čim sam krenuo odmah me oprao pljusak i dok još nisam niti završio polovinu prvog kruga ponovo upeklo sunce. Malo se toga može usporediti sa trčanjem po ljetnom pljusku. Meni je hlađenje "zujare"(glava koja zuji) iako volim sunce baš leglo. Istrčao sam sva tri kruga ujednačeno sa minimalnom razlikom u tempu i naporu uzbrdo i nizbrdo. Puls mi je bio gotovo isti kao kad sam taj isti trening radio mjesec dana prije maratona u Ljubljani. Tada je prosjek bio 5:30 i puls 135 sad 5:37 i puls 134. Postoji malo odstupanje u dužini što je za Garmina vrlo uobičajeno kad ga koristite u šumi. Obzirom da je put koji pređem uvijek isti oko 12 km to bi značilo da je tempo zapravo bio 5:34. Temperatura je bila jako slična(oko 20-21 C), pa sam zaključio da sam u skoro istoj formi kao pred Ljubljanu. A to jednostavno nije moguće i nije točno!

Dajem kraljevstvo za trenera koji može tu zavrzlamu da mi objasni. Kako kruh te jebo, a di su sve one dužine koje nisam radio već godinu dana ali sam ih moram priznati ponekad sanjao. Možda se i to računa.