srijeda, 18. svibnja 2016.

Trening za mlakonje

  Možda pretjerujem kad kažem da su svi malo pretjerali sa tim kuhanjem i receptima za hranu. Koliko je tu kombinacija, varijacija, boja i okusa, a sve na kraju završi u ...odvodu.Vjerojatno mene ta tema uopće ne zanima pa se tome čudim i čak me ponekad nervira.
Zapravo se to danas događa sa svime što postoji. Ne možeš više u dućan ići kupiti jedne tenisice, a da prije toga ne pročitaš sto recenzija za skoro isto toliko modela. I kako da se onda odlučiš? Sve se na kraju svede na ono iz vica o muškarcima. Kakve žene vole muškarci? ... one sa velikim sisama.
Tako kupujemo automobile, “tevu” pa i cipele. Pa čemu sva ta šarolikost. Kad je u pitanju trčanje meni je stvarno izgledalo da je to jedna super jednostavna, zabavna(recimo?) aktivnost. E onda sam se zajebo i počeo trenirati.
Kad sam mislio da sam shvatio osnovne principe i pohvatao sve končiće počelo je sve da se zakuhava. Zapravo osnovni principi nisu nimalo osnovni. Ima ih mali milion iako su ih neki pametniji trkači od mene i treneri ponekad reducirali na recimo petnaest ili tako neki broj. Taman pomisliš kako je to kao neka biblija ali jok ništa nije kao što se čini na prvi pogled. Tu imaš raspone otprilike kao što su udaljenosti u svemiru između galaksija ili još gore klastera galaksija. Ne znam to niti napisati, koliko je. Od onog(Philip Maffetone): "Trči sporije kako bi trčao brže" do zadnjeg "bisera" koji se zbunjujuće zove "FFTF"! Na engleskom je to kratica od "“Fade from the Front”. Umjesto prijevoda koji je malo glup opisati ću ukratko o čemu se tu radi.
To je način treninga, pazi sad: koji inače u praksi primjenjuju oni naivci koji prvi put dođu na neku utrku pa krenu prvih sto metara kao Usain Bolt da bi završili nakon kilometra rigajući dušu u žbunju pored staze. I kruh te j.. neko napravio takav trening!
Lijepo se ogradio, kao to nije trening za one koji tako trče utrku jer su oni već super glupo baždareni već za one koji se na utrci malo suzdržavaju, mlakonje! To je valjda mislio na mene. Ja sam veliki ziheraš jer nikad ne krećem na startu “ko svinja na masnu krpu”. Mene nema niti na jednoj jedinoj slici bilo kakve utrke u prvim redovima, za razliku od nekih ... da ih ne spominjem. Ja treniram gospodski "negative split" i uvijek završavam snažno koliko mogu na kraju. Autor Alex Hutchinson nadalje navodi da se takav trening ne treba previše često raditi, što je i meni logično. Za mene je osjećaj za držanje tempa u utrci osnovna prednost svakog dobrog trkača. Ovaj trening nema veze sa time, on to razbuca. Neko bi mogao primijetiti kako je danas lako držati tempo pomoću GPS sata ali to nije baš tako jednostavno jer sat ne uzima u obzir vaše trenutno stanje i uvjete na utrci. Alex Hutchinson je naravno izvukao i jednu studiju. Danas za svaku stvar postoji bar jedna studija “za”, a možda čak i protiv ali to se ne spominje. Studija je rađena na biciklistima i ide otprilike ovako. Jedna grupa je radila sprinteve od 3x3 minuta sa 3 minute pauze ujednačenim intenzitetom od 100% VO2max. Druga grupa je radila isti broj sprinteva sa maksimalnim mogućim intenzitetom(preko 100%) ali naravno nakon drugog i pogotovo u trećem intervalu taj intenzitet je padao. U prosjeku su biciklirali isto. No prva grupa nije osjećala preveliki napor jer taj intenzitet su mogli zadržati i dulje dok je druga grupa trening doživjela vrlo napornim i stresnim.
Prema autoru korisnost osim fiziološke je više psihološka. Fiziološka je u stimulaciji kardio vaskularnog sustava kojeg ste gurnuli na krajnje granice, ali svi treninzi koji su intenziteta 95-100% VO2max čine to isto. Tu postoji plafon koji se ne može izbjeći, a rizik od ozljede je vrlo visok. Psihološka? Ok postaješ faca jer patiš. Pa obuci tijesne tene i odradi dužinu da ti otpadnu nokti, pa kad dođeš kući i izuješ ... ah merak, ženo daj pivo sad sam pravi badža, sad ću da te k...
 
PS. Zanima vas? Nije to nikakva astro fizika. Znači kad radite intervale, ne dulje od 3 minute. Recimo 800 ili čak 600 za one sporije. Od nekog intervala, ne baš prvog jer nećete završiti trening, probajte ići “flat-out”, ili gas do daske. Možete napraviti nekoliko takvih i onda opet dovršiti trening ali vjerojatno nećete moći držati više onaj normalni tempo.
Tko zna možda nekome ovako nešto baš treba.

Nema komentara:

Objavi komentar